nešto ne baš sasvim osobno...
srijeda, 05.04.2006.
Bojanu...
|
Želim napisati pjesmu, tebi prijatelju moj. Ali ne znam kako u stihove pretočiti život svoj. Premalo je riječi kojim opisati bi htjela sve što si zbog mene učinio sva tvoja djela. Ako sada ne napišem ništa ti češ razumjeti. Ti češ znati što mislim. Tako je uvijek bilo, iz mog pogleda znao si što je. Ti si uvijek bio moje sivjetlo u tami, znao si za sve što me mami, sve moje tajne, moje priće... Svaki put kad odemo na piće čujem nešto pametno iz tvojih usta da moja duša ne bi ostala pusta. Ti si, prijatelju, onaj koji me voli zbog onog što jesam i što ću biti, pred tobom ja nemam što kriti... I viječno pamtim rijeći koje ne blijede: "Samo prijetelji čovijeku vrijede!" 11.10.2003 |
- 01:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 07.03.2006.
365 DANA
|
Da li sam ikad mislila o nećem tkavom, naravno da jesam. jesam li ikad pomislila da će se takvo nešto dogoditi...ja...ne! a da li se dogodilo, dogodilo se...nadilazi ljepotu, nadilazi rijeći, veće od neba, dublje od mora... |
- 18:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 20.12.2005.
ko je kriv?!
|
on: prebacim kaput preko ramena istrčim na ulicu, a snjeg do koljena, krenem polako do prve kavane, pijem s neznancem sve dok ne svane. ko je kriv?! ona: i dok trćim s jednog prozora na drugi kako minuti mogu biti dugi, baš svaki šum ko tvoj korak zvući, ja postajem sve manaj u toj praznoj kući. ko je kriv?! on: kad zapalim dvije cigare ko jednu, a nepoznate cure pitaju da sjednu, a ja tražim tvoju ruku u đepu svog kaputa i tramvaj se vuče zamnom ko da luta ko je kriv?! ona: kad ti pozvonim u zoru s vručim kruhom ispod ruke i poljubim te sočno onako s puno buke i zagrlim te čvrsto osjetim u duši, a vrući kruh na stolu idalje se puši. ko je kriv?! zar je važno ko je kriv, dok me pitaš gdje si?! zar je važno ko je kriv kad se već sve to desi?! |
- 15:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.11.2005.
Mojoj ljubavi (al ne ona od Divljih jagoda)
|
From the moment I wake up Before I put on my makeup I say a little prayer for you.. While combing my hair now And wond'ring what dress to wear now I say a little prayer for you... Forever, and ever, you'll stay in my heart, and I'll love you Forever, and ever, we never will part, oh I love you Together, forever, that's how it should be Living without you Would only mean heartbreak for me... I run for the bus dear, while riding I think of us dear, I say a lil prayer for you At work I just take time, and all through my coffee break time I say a lil prayer for you... My darling believe me For me there is no one but you Say you love me too... |
- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 19.11.2005.
LOVE STORY...
|
HE: No more talk of darkness, Forget these wide-eyed fears. I'm here, nothing can harm you - my words will warm and calm you. Let me be your freedom, let daylight dry -your tears. I'm here, with you, beside you, to guard you and to guide you . . . ME: Say you love me every waking moment, turn my head with talk of summertime . . . Say you need me with you, now and always . . . promise me that all you say is true - that's all I ask of you . . . HE: Let me be your shelter, let me be your light. You're safe: No-one will find you your fears are far behind you . . . ME: All I want is freedom, a world with no more night . . . and you always beside me to hold me and to hide me . . . HE: Then say you'll share with me one love, one lifetime . . . Iet me lead you from your solitude . . . Say you need me with you here, beside you . . . anywhere you go, let me go too - that's all I ask of you . . . ME: Say you'll share with me one love, one lifetime . . . say the word and I will follow you . . . BOTH: Share each day with me, each night, each morning . . . ME: Say you love me . . . HE: You know I do . . . BOTH Love me - that's all I ask of you . . . Anywhere you go let me go too . . . Love me - that's all I ask of you . . |
- 13:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.11.2005.
ljubavna....
|
Life is a moment in space When the dream is gone It's a lonelier place I kiss the morning good-bye But down inside you know We never know why The road is narrow and long When eyes meet eyes And the feeling is strong I turn away from the wall I stumble and fall But I give you it all With you eternally mine In love there is No measure of time They planned it all at the start That you and I Live in each other's heart We may be oceans away You feel my love I hear what you say No truth is ever a lie I stumble and fall But I give you it all I am a woman in love And I'd do anything To get you into my world And hold you within It's a right I defend Over and over again What do I do? I am a woman in love And I'm talkin' to you You know how you feel What a woman can do It's a right I defend Over and over again |
- 23:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #
subota, 29.10.2005.
NEKI DRUGI DAN
|
...ponekad je najbolje jednostavno zaboraviti i živjeti! živjeti za danas....za sutra... |
- 13:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 24.06.2005.
26. DAN
|
Kako, zašto i zbog čega, ne znam. Onako prosječan dečko. Crna kosa, tamne oči, koju godinu stariji. Znam ga kao dosta umišljenog i bahatog dečka. Bila sam u disku u koji sam izlazila cijelo ljeto. Znali smo se iz viđenja, jer on je bio bivši dečko moje sestrične. Sjećam se da smo izašli van prošetati, mislila sam da želi pričati o mojoj sestrični, ali ispalo je drugačije. Meni se on nije ni malo sviđao, pa nisam ni htjela ništa, ali on je navaljivao i nije me htio pustiti. Čvrsto me držao i nije me htio pustiti, silom me htio poljubiti, ali ja mu nisam dala. Nisam znala što da napravim, ipak sam bila 15-godišnja djevojčica. Kada mi je počeo gurati ruku u hlače čvrsto sam primila njegovu ruku i zabila nokte u njegovu kožu. Rekao mi je da će me pustiti ako ga poljubim. Čvrsto sam zatvorila svoje oči i poljubila ga, nakon toga me pustio, a ja sam se samo okrenula i otišla, nisam se okretala. Tada nisam znala što da učinim i taj poljubac mi se činio kao jedini izlaz iz te situacije, danas da mi se tako nešto dogodi znala bih reagirati. Dugo sam plakala…bio je to šok za mene…vidjela sam ga dan poslije i on mi se nasmijao u lice. Samo sam se okrenula na drugu stranu, mrzila sam ga, mogla sam ga ubiti tamo pred svima. Još uvijek ga viđam redovito svako ljeto, ali pokušavam ne obraćati pažnju na njega iako svi govore kako je on »dobar momak«….BROJ 26 – Toni (10.08.2002) |
- 18:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.06.2005.
25. DAN
|
Tamo negdje davne 1999 imala sam »dečka«. Bili smo skupa cijelo ljeto, s tim da smo se vidjeli 3 puta. Bile su to one prave dječje, slatke ljubavi. Upoznali smo se tada i postali super frendovi. Tada je bilo slatki plavi dječak, plavih očiju, pametan i svi su ga obožavali. Nekoliko godina nakon situacija je bila potpuna drugačija, više nije bio sladak dečkić, nego zgodan frajer, više ga nisu svi obožavali, jer je postao, recimo to propalica, ali obožavale su ga cure i uvijek ih je oko sebe imao barem 3, a pošto je bio pametan, znao je on to dobro iskoristit. Mislim da je i danas ista takva situacija, bar je bila prošlo ljeto. No da se vratim na naš dan… Te večeri starci su otišli negdje, a ja sam ostala na selu kod svojih. Pošto tamo i nije bilo neke vrhunske zabave morali smo se snalaziti i eksperimentirati s različitim sredstvima za podizanje raspoloženja i atmosfere. Bilo nas je nekoliko, a ja i on smo po običaju pričali o »ozbiljnim« stvarima koje su nas mučile, a kad si pod utjecajem svega i svačega, onda ti to i nije toliko važno koliko zapravo je. Mi smo se tako malo odvojili od naše grupice, i sjeli na trijem ispred bijele kuće. Sad, kao u američkim nisko budžetnim filmovima, ide ona priča o vlasnicima koji su umrli i njihovi duhovi sada žive unutra. Makar to ni približno nije bio neki zapušteni stoljetni dvorac, obična bijela kuća s 4 potporna stupa koja drže balkon i najobičnijim smeđim, uvijek zatvorenim šalaporkama. I tako pričamo mi o tome kako smo prije nekoliko godina sjedili na istom tom mjestu i pričali o istoj stvari kao i sada. A onda smo došli do zaključka kako se mi zapravo nikada nismo poljubili i ispravili taj propust. Ja isprva nisam htjela, jer je imao curu, točnije dvije, neku Njemicu koja je tu ljetovala i jednu iz škole u gradu u kojem je išao u školu. No na kraju me ipak nagovorio, jer ipak je to bila stvar koja se trebala dogoditi davno prije te večeri, ali smo tada jednostavno bili malko premali…. BROJ 25 - Pavel (03.08.2002) |
- 19:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 01.06.2005.
24. DAN
|
Neke stvari u životu mnogo obećavaju. Vrijeme se čini savršeno pogođeno, mjesto isto tako, ljudi, ali na kraju shvatiš da to zapravo nije ono što si mislio da je. Iako se točno se sjećam kako smo se upoznali sve je išlo tomu u korist. Ne znam gdje sam ga prvi puta vidjela, mislim u nekom discu, ali znam da mi se svidio čim sam ga vidjela. Nije bio moj tip, imao je crnu kosu, tamno zelene oči, tamnoput…imao je na sebi bijele hlače i znam da je bio totalno privlačan i da je oko njega bila hrpica cura. Znam da smo se taj dan sam upoznali, nešto malo razgovarali, a on je svim svojim frendovima rekao da smo zabrijali. Što je, kako je rekao moj bratić, pozitivno, jer bar znam da se zanima za mene. I bilo je… Prvo smo se malo dopisivali, i vidjeli tu večer. Znam da mu je bio rođendan, i da me počastio pićem. Čak se i sjećam što sam imala na sebi. Smiješno! Izašli smo van šetali, pričali, ljubili se… znam da smo si rekli da to neće ostati na toj večeri i da ćemo se vidjeti. Od te večeri nije mi se javljao i onda je nakon tjedan i nešto sitno dana poslao poruku koja je glasila ovako: kada suza jednom ne bude, kada vrijeme učini svoje, kad nečije usne me probude, poželjet ću da budu tvoje. Da li smo se nakon toga više ikad čuli ne znam, ne sjećam se. Ali sjećam se da sam upoznala njegovu bivšu curu koja mi je preko moje frendice poručila: bolje ti je da ga se kloniš, jer ćeš imat posla sa mnom. Igrom slučaja, jednu večer kada sam se vraćala doma upoznala sam jednu malo stariju curu i u naših 5-10 minuta razgovora saznala sam da je to sestra od te njegove bivše djevojke. Sama mi je rekla da joj je sestra totalna glupača kaj se tiče toga, jar da se okolo vucara s drugim dečkima a njemu ne da niti da pogleda bilo koju drugu. Još sam saznala jedan bitan detalj…završio je u bolnici 3 dana nakon svog rođendana i bio u njoj do početka 9-tog mj. što sam saznala naknadno. Više se nikada nismo vidjeli, mislim vjerojatno i jesmo, ali se nismo prepoznali… BROJ 24 – Tomislav (27.7.2002) |
- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 23.05.2005.
23. DAN
|
To razdoblje života bilo je moje vrlo, razmaženo i sebično…. Što sam htjela to sam i morala imati. Sama sam sebi govorila, sve što hoću to i mogu, ali na žalost..bila je to bolna istina, svi su mi nekako pomagali u tome. Ovo se dogodilo totalno slučajo. Bio je to moj prvi vikend na moru, izlazila sam s curama koje su bile 3 godine starije od mene, i pošto smo nas tri dosta popile tu večer ja sam tog dečka zamijenila s jednim iz mog grada. Bio je relativno visok, malo jači, crna kosu, smeđe oči, 4 godine stariji od mene. Otpratio me do doma, dao pusu za laku noć, i otišao. Nadala sam se da mi se neće javiti, ali je. Našli smo se dan poslije, sjedili uz rijeku i pričali, činio se zabavan i dobar… kad sam došla doma poslala sam mu poruku da bi ga molila da mi se više ne javlja. Na njegovo pitanje »zašto?« nije dobio odgovor. BROJ 23 - Mišo (20.7.2002-21.7.2002) |
- 18:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 11.05.2005.
22. DAN
|
to ljeto bilo je ludo. Bilo je to ono razdoblje života kada je dijete na nekakvom prijelazu iz nečega u ništa i kada silno traži neku pripadnost i potvrdu svoje navodne prihvaćenosti u društvu. Srećom stala sam na vrijeme, koliko god nevjerojatno zvučalo, al u to ćete se uvjeriti tek kasnije… imala sam tada, kao i svi mojih godina, a i oni stariji koji malo kasnije uđu u tu fazu, potrebu ljubiti bilo koga tko mi se svidi, jer, govorili su mi, trebaš uživati dok si mlad. To je bio ako neki užitak, ali ja sam tada bila daleko od onoga mlada…sada kada sam mlada imam neke druge užitke koji su oni pravi i jednako tako slatki i bez nekih prevelikih promjena. Tog dečka znala sam od prije, znao je i on mene, ali kako je tu večer rekao nikada me nije gledau u takvom svijetlu jer je imao curu i da je tek sada(tada) vidio koliko sam zapravo lijepa. Čudno je to ali imala sam tada neki čudni dječji šarm na koji nitko nije mogao odoliti, sreća moja da je nestao. Imao je plavu kosu, plave oči, onako malo sitnije građe, sladak… zapravo i ne znam kako se sve to dogodilo, jer sam bila poprilično popila te večeri, ali dogodilo se, stoga… BROJ 22 - Čičo (20.07.2002) |
- 00:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.05.2005.
21. DAN
|
Eh da, more, ljeto, svi ti ljudi….znate kao to ide. Ova priča seže daleko, daleko u 1998… Curice na fešti sa roditeljima, išle prošetati jer su mislile da su jako važne i da ih svi dečki gledaju. To su te godine. Tada sam ga prvi puta vidjela. On je tada bio 8 razred, znale smo ga s plaže, ali nikako nisam mogla znati da on zna mene. Kako djeca već u toj dobi počinju eksperimentirat s alkoholom i on je malo popio tu večer i znam da se naslonio na mene i ispričao se zbog toga, znam da je rekao nešto kao da me zna… godinu dana kasnije, još uvijek sam za njega bila mala slatka curica, koju je uvijek pomazio po kosi kad bi ju sreo u gredu. Ne trebam vam ni pričati kakvu je to ljubomoru izazvalo kod pripadnica moga spola. Sljedeće godine već smo počeli intenzivnije razgovarat, zaista se počeo zanimati za mene, ali ja sam znala, ili bar pretpostavljala, da on tako svakoj curi, a uvijek ih je oko sebe imao bar 3. bila je to lijepa godina i baš smo se »sprijateljili«. Sjećam se jedne rečenice koju mi je tada rekao:»sljedeće godine kada ti dođeš ovdje, ti ćeš bit bolja ženska od svih ovih ovdje, i svi će te htjet imati za sebe, ali onda ću doći ja i svi će biti ljubomorni na mene, jer te ja imam oni ne« zamislite da ste djevojčica od 12-13 godina i da vam to netko kaže… Skoro pa je tako i bi. Mazili smo se, grlili, šetali po plaži… sjećam se da me zamolio da ako me netko od njegovih prijatelja pita za godine moram reći da imam 16, jer on nikad nije bio sa curom koja je mlađa od njega, a pogotovo toliko mlađa, što je bilo i istina, ali meni to nije predstavljalo neki problem. Ali ne znam zašto se nikad nisam osudila poljubit ga prva. Rekao mi je da me nikad neće prvi poljubit, jer želi znati da li mi je stalo do njega, a ja to nikako nisam mogla napraviti. Pred njim sam bila totalno ukopana, nisam mogla ništa… i tako je ljeto prolazilo, a kako se nismo vidjeli neko vrijeme, a razlog toga je jedna druga, njegova privatna, priča o kojoj ne bih sad, ja sam se viđala s nekim drugima, a to već znate iz prvih dana…..sreli smo se još jedan put, ali tada je već našao neku drugu. Godinu dana nakon, bila sam odvažna u svojoj nakani da ga konačno imam bar jednu večer. Sreli smo se gdje sam znala da ćemo se sresti. Odmah mi je naravno počeo davati komplimente, ali nekako nije bio zainteresiran. Imao je curu, ali kao da je to njemu ikada bio problem, mislila sam, ali činilo se da ovaj puta je. Sada mi je možda malo i žao što sam ga uspjela pridobit tu večer, ali kažu da događaj za koji nitko ne zna kao da se nije ni dogodio. Nisam nikome rekla, bilo je to više ovako za moj gušt. Drago mi je što smo ostali u dobrim odnosima, vidimo se svako ljeto, popričamo, odemo na piće, a sada već drugu godinu studira ovdje u mom gradu i kaže da ga obožava…baš mi je drago! BROJ 21 - Nikola (14.07.2002) |
- 02:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 30.04.2005.
20. DAN
|
Počelo je dugo očekivano ljeto. Posljednji izlazak na X mjesto prije odlaska na more. Kako izgleda, ne sjećam se. On je bio frend broja 18 i snjim je i došao tamo i preko njega smo se i upoznali. Imao je tada 19 godina, ali je izgledao dosta mlađe, ali kako, to se ne mogu sjetiti. Znam i da jebio onako slatko-zgodan, ali me muči to kako se nikako ne mogu sjetiti izgleda… bili smo tu večer zajedno, onako bez veze, jer je on bio ljut na svoju curu, ja na broj 18 i tako.. više se nikad nismo vidjeli… BROJ 20 - Hrvoje(07.07.2002) |
- 01:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.04.2005.
45. DAN(2 years ago)
Kažu da slika vrijedi tisuću rijeći! a ja ih ionako više nemam.................................................  Ljubav se rodi, živi i umire u očima. W.Shakespeare BROJ 45 – Mladen(25.04.2003-25.09.2003; 01.01.2005) |
- 01:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 19.04.2005.
19. DAN
|
(mojoj dragoj prijateljici Matei) Krug i kružnica. Dva različita pojma. Kada kažem krug, u smislu život je krug, zapravo mislim na kružnicu. Je li to sad bitno ne znam, ali mislim da vas je većina shvatila što sam zapravo htjela reći. Nedavno smo u školi učili nešto nad čime sam se ja jako zamislila. Vratit ću se na nešto o čemu sam već govorila. Sve vrti se u krug…bilo bi to moje poimanje života. Krećemo se kružno, putujemo ka cilj, a ne znamo gdje je on zapravo, postoji li uopće i što je on zapravo. Je li cilj vrhunac ili kraj?! Život kao život svih ljudi na ovoj planeti, shvatila bi ovako…niz koncentričnih krugova, odnosno kružnica. Intenzitetom života naši krugovi se šire, brže ili sporije i..dolazi do ispreplitanja sa tuđim krugom, s tuđim životom. Kako putujemo kroz život dekor se mijenja, a bit ostaje ista, a krugovi se šire sve više i više dok ne budu toliko široki da se više nećemo moći vratiti na ono »mjesto« gdje smo već bili, a tada to više neće biti potrebno, jer umiremo. S krajem života krug se prestaje širiti. Da li on ostaje ili nestaje, ne znam… ako neko zna neka mi javi! A sada prava tema…naravno kao i svaka druga moja priča i ova ima veze s tim prokletim krugom! No dobro… Ja i moje dvije prijateljice izašle smo van, bilo je ljetno vrijeme i bio je dan. Uglavnom smo se dosađivale u istom onom bircu u starom dijelu grada. Komentari su bili da su oko nas sve neki bezveznjaci, i da je stvarno dosadno, što je i bilo, htjele smo otići ali u tom trenutku zapela nam je za oko grupica tipova, oni su odlazili, ali mi smo bile uvjerene da će se vratiti, i bile smo u pravu. Kako smo im točno uletile ne sjećam se, znam da su oni sjedili na jednom kraju a mi na drugom i da su me ove moje dvije natjerale da iskoristim svoj »šarm«. Milim da sam rekla nešto tipa »mojim prijateljicama i meni je malo dosadno, a vidim da ni vama nije ništa zabavnije pa ako bi mogle doći sjest tu kod vas…. « nije to baš tako lijepo zvučalo, ali nešto u tom smislu je bilo. Dobar ulet za petnaestogodišnjakinju! I tako bilo je baš zabavno tu večer, zvali su se Igor(o njemu nešto kasnije - dan broj 32), Fabris, Denis i Nino. Svi smo razmijenili brojeve, a ja sam se skoro svakodnevno čula s Igorom i s Ninom. U ovom trenutku zanima nas ovaj zadnji. Imao je kovrčavu kosu, plave oči, oblačio se onako skaterski, sve smo se tada jako »palile« na to, ličio je malo na Froda iz lotr. Počeli smo izlaziti i bili smo skupa do kada je on otišao na more. Sjećam se da mi je rekao da me voli, onako totalno neočekivano… Makar smo se »dogovorili« da smo skupa i preko ljeta i da ćemo se vidjet kad se oboje vratimo, ali…više se nismo vidjeli, a nismo imali ni neku potrebu. No prije nekoliko mjeseci dogodilo se nešto zaista čudno. Chatala sam s jednim frendom i došao neko s nadimkom »nisam ja«, kako ja volim ovako malo zezati ljude, pitam ja njega »a tko je ako nisi ti?« ili nešto u tom smislu..i kako se rasprava nastavila zaključili smo, tj. on je zaključio tko sam. Oboje nismo mogli vjerovati, i kaj je najbolje ni on nije izbrisao moj broj niti ja njegov. I tako dogovorili smo se za cugu, postao je šminker, iz onog malo bucmastog dečka razvilo se nešto nabildano, ne baš jako, onako taman. Još uvijek je imao onaj svoj isti malo glupavi smisao za humor… Taj prvi put kad smo se našli htio je zabrijat samnom, ali ja nisam htjela, malo sam ga htjela pržiti, zanimalo me dal će se opet javiti! Naravno da je, vidjeli smo se na mjestu gdje sada kada smo malo stariji izlazimo, izašli na cugu još jednom, a da li smo se poljubili?! Jesmo. Makar smo rekli čujemo se opet niko nikom… Vjerojatno ćemo se opet sresti tek za dvije godine…. BROJ 19 – Nino(26.06.2002-07.07.2002; 10.07.2004; 12.07.2004) |
- 22:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.04.2005.
18. DAN
|
Ovaj dečko je meni osobno dobar prijatelj. Ima smeđu kosu, smeđe oči, nije ništa posebno zgodan, ali je nekako neobično drag i dobar, bar prema meni. Ide u školu ispod moje, upoznali smo se preko moje frendice iz razreda. Na početku smo bili super prijatelji, ali bilo je tu nešto malo, malo više. Tada smo još uvijek izlazili na X mjesto i tamo smo se prvi put i poljubili. Svirala je neka lagana pjesma i zamolio me za ples…mislim ček da je to bila Marina od Prljavaca. Bez obzira na to ostali smo dobri. On je i nakon toga nekako indirektno pokazivao da mu se sviđam, makar ja nisam htjela vezu, jer sam ih onda imala i previše.=) Otišli smo na more, čuli se redovito, a kada je opet počela škola, nekako sam se odvažila i pristala. Mogla je to biti lijepa veza, ali već znate da je u priču uletio broj 17… znam da sam ga jako povrijedila, nije čak ni htio razgovarat samnom neko vrijeme, bilo mi je jako žao al već znate da onda nisam mislila na nikoga osim na samu sebe. Sada smo dobri prijatelji, kao što je to bio i kad smo se upoznali…BROJ 18 – Filip(23.6.2002;12.7.2002; 19.9.2002-24.9.2002) |
- 19:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 14.04.2005.
17. DAN
|
Ovdje se priča počinje komplicirati. Većina toga što se događalo nekako je vezano, zapravo nije vezano nego se isprepliće…valjda ćete shvatit…hm, to je ono razdoblje života kada ti se toliko toga događa, a ti misliš da je sve to jako, jako važno i da si ti jako, jako važan cijelom svijetu i da se sve vrti oko tebe…kad samo malo porasteš shvatiš da bi svijet bio savršeno jednak i bez tebe… Kako sam samo bila zaljubljena tada, ali u koga?! Vjerojatno jedino sama u sebe…da to je to, nisam marila ni za koga, osim za sebe, a to mi se, kako se kaže i «obilo o glavu» Dakle, bio je zadnji dan škole, nas nekoliko razreda tamo negdje uz jezero blizu Save. Svi sa svima razgovaraju, pjevaju i tako to, makar se većina nas nije nikad ni vidjela, tj. nitko nikad nije na nikog obratio pažnju. Makar ja sam tog dečka znala, znao je i on mene, ali samo onako iz viđenja, iz škole. Bio je naravno plavi, plava kosa, plave oči, nekako privlačno građen i nosio je naočale, tada sam se jako «palila» na to…zašto? Pojima nemam. Moram priznati da ne znam kako se to dogodilo, hm..ne sjećam se, morala bi jako duboko pogledati u ladicu i zaviriti na već dugo ne otvorene stranice starog dnevnika. Znam da je nakon nekoliko dana tražio moj broj mobitela od moje prijateljice, heh..koja smo mi djeca bili tada. Sada se svemu tome slatko nasmijem, a prije..prije je to bio kraj svijeta. Od onda smo se čuli samo preko mobitela, a naš sljedeći susret bio je na tulumu koji smo organizirale ja i frendice. Ja sam u međuvremenu prekinula sa svojim još uvijek najdražim cenerom, i naravno, ja ko ja odmah ulovila drugog. On je to znao, i na tulumu smo izašli van i pričali nekih 2 sata. Naravno priča za mog dečka bila je da mu sređujem frendicu, iako nije bilo ništa između nas tu večer, zapravo je dao mi je jenu tako toplu i lijepu pusu koju još i danas ne mogu zaboraviti! I to je bilo to, makar sam mu rekla da ću ostavit dečka zbog njega nisam to učinila. Zašto? On je otputovao negdje izvan grada, i trebao se vratiti tek nakon što bi moj tadašnji dečko otišao na more, a nakon ljeta i se sve lijepo dalo objasniti! I tako sam ja njemu rekla da sam ostavila dečka, iako nisam, a on…vratio se dan ranije… I naravno, sreo mene i mog…samo se osmjehnuo i pozdravio me. Bila sam glupa što sam mu se poslije uopće javila, samo me onako po kratkom postupku otpilio…tada mi to i nije previše pogodilo, ali ljeto je zvaršilo! Opet je počela škola, a ja i on smo se stalono nešto prepucavali oko toga zašto ja njega ne pozdravljam kad ga vidim i obrnuto…smiješno, zar ne!? Ali ti pogledi i smješkanja bili su nekako znakoviti… makar sam se tada upustila u «vezu» s jednim dečkom koji mi se samo sviđao, a on je bio totalno lud za mnom, bila sam stvarno jako zaljubljena u svog 17. ne mogu opisati taj osjećaj, inače sam bila jako živahna, što s vidi iz priložnog, ali kad sam s njim razgovarala nisam mogla izustiti ni riječi, nisam se mogla opustiti ni sekundu. Ne sjećam se kako me i pozvao na kavu, ali mislim da je to bio u školi…hm…na žalost to nam je bio prvi i zadnji izlazak. Istu večer poslala sam svom dečku da je gotovo, a onda se nakon otprilike tjedan dana isto dogodilo i meni! Kako sam plakala tada…bila sam toliko zaljubljena u njega…ali kako sam već rekla sve mi je to sad nekako smiješno! Naravno ko i sve dugo nije me to dugo držalo, morala sam nečime zaliječiti svoje napuklo srce, ali nisam zanla da će tako samo pucati sve jače i ječe… Danas smo samo na bok-bok, makar u početku nismo ni to bili! Sve u svemu- vratilo mi se «milo za drago» BROJ 17-Neven(15.06.2002; 28.06.2002;24.09-04.10.2002) |
- 00:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.04.2005.
16. DAN
|
Poznata vam je priča od prethodnog dana(doslovce), a mi opet na istom mjestu, isti ljudi, slična priča…zapravo nije uopće slična, ali pošto se radi o onom simpatičnom prijatelju 15-og, ta riječ mi se nekako činila prikladnom. Sreli smo se gore dan poslije, pozdravio me i nešto smo pričali bezveze. Malo kasnije opet je došao do mene i zamolio me da odemo prošetat. Kaj se tiće njegovog izgleda bio je onak normalan, izgledao je tipično splitski(od tamo je i bio), malo tamnoput, smeđa kosa, smeđe oči, koju godinu stariji od mene. I tako mi šetali i pričali, vratili se natrag i znam da me zamolio da stanem, pitao je dal bi ga htjela poljubit, nisam htjela, ali me molio, sjećam se dosta dugo preko 15 minuta, na kraju sam pristala, al to je trajalo onak - 3 sekunde, znam da je ankon toga bio ful sretan…zašto mi je to tolko značilo, ne znam …nikad ne ću ni saznat, a ni ne zanima me…BROJ 16 - Ivan(08.06.2002) |
- 19:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 29.03.2005.
15. DAN
|
Ovog dečka znala sam tada već dulje vrijeme. Neću sad u ulazit u korijene našeg poznanstva, jer mislim da su fakat nebitni. Da se vratim taj dan…izašla sam van sa svoje 4 «novopečene» frendice tamo di smo i uvijek išle(a začudo nije X mjesto). Sjedie smo za stolom za kojim smo i uvijek sjedile, bio je to jedan najobičniji izlazak, ali…shvatila sam jednu stvar, makar to nije prvi put da sa se razočarala…u kome?! U našem, tj. mojem prekrasnom ženskom rodu. Kad sam već skrenula s teme….ja sam trebala biti muško. Nekako sam drugačija od ostalih žena, nije to moj skromni zaključak, nego ono kaj slušam već pitaj boga kolko godina. Od uvijek se više kužim s dečkima, počevši od nogometa na igralištu preko svega ostalog do danas. Oni su nekako prirodniji, nema glumatanja, reći će ti ono kaj misle… ja znam da bi moj buraz i moji «dečki» mogli ubit za mene, a cure…0 bodova! Tu počinje ova priča o «izdaji» koja to zapravo nije ali neznam kako da to drugačije nazovem. Dakle, mi tamo u tom bircu sjedimo za stolom i došla naša 2 poznanika s još njih 3, svi od reda najmanje 2 god. stariji od nas, a tada je to bila dosta velika razlika(14:16,17,18…). Kao što sam već rekla bolje se snalazim u muškom društvu, tako ja počela pričat s njima o nogometu, formulama, i ostalim bliskim mi temama, a moje frendice su iz neznam kojeg razloga i neznam zaprao uopće gdje, otišle. Onak bez da su rekle gdje idu i da uopće negdje idu i ostavile me samu s 5 tipova koje sam neke prvi put vidjela. I onda su to frendice..to me jako povrijedilo, jer uopće ne želim zamišljat kaj mi se moglo dogodit, 5 tipova je ipak jače od jedne male 14-ogodišnje djevojčice. Čini se glupo, zapravo i je, ali mene se to jako dojmilo i od tada mi se još više pokvarila percepcija ženskog roda kao takvog. No da se ja vratim na temu…taj dečko me zamolio da se malo maknemo od stola jer da moramo nešto razgovarati, rekao mi je da se jako sviđam njegovom frendu i da kaj ja mislim o njemu. Taj njegov frend mi je bio samo jako simpatičan, ali i se nije sviđao niti išta. Pošto sam ja tada bila već dosta(za svoje godine) popila, a dijete i alkohol baš i nije dobitna kombinacija. Onda mi je počeo davat neke komplimente i tako…zabrijali smo! U tom trenutku doletio je taj njegov frend o kojem mi je govorio, a ovaj mu je samo reko..sorry buraz, i meni se sviđa. Nakon toga došao je i treći frend i reko da ne može vjerovat, da je on htio bit sa mnom i neš počeo srat ovom mom, a ja sam ih svu trojicu stjerala u k…i otišla, ali je ovaj moj došao za mnom i ispričavao mi se fakat dugo. Ma dobar je on dečko. Viđali smo se tada često, al onda se nismo vidjeli negdje godinu dana sve do prošlog ljeta, radio je blizu mjesta gdje sam i ja radila, pa samo se nekoliko puta sreli u busu i razmijenili br. Moba i dogovorili da ću mu se javit pa da ćemo na kavu, ali…prošlo je već 8 mj. a ju mu još nisam poslala poruku..nekako mi se ne da opet samoj sebi potvarđivat onu «…sve vrti se u krug!». Al vrlo vjerojatno ćemo se opet negdje sresti…BROJ 15 - Slaven(07.06.2002) |
- 18:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 27.03.2005.
14. DAN
|
Ovaj dečko mi je nekako prirastao srcu, iako nije bilo praktički ništa između nas uvrstit ću ga ovdje. prvi puta smo se vidjeli tamo u starom dijelu grada gdje smo izlazili, bio je petak. On i njegovi frendovi sjedili su stol do našeg i znam da je bio pijan. Nešto mi je govoroi, ne mogu se sjetiti točno što, al znam da mi je bilo jako simpatično to što mi je goorio i da mi je njegov frend mahao u stilu "nemoj ga slušat, pijan je". Kada su odlazili dao mi je pusu u lice ili u čelo, ne mogu se sjetiti bilo je to davno. Jako mi se vidio, je bio jako sladak i imao je lijepe plave oči i kovrčavu kosu. Dva dana nakon toga sreli smo se, a gdje drugdje nego na onom X mjestu. Bili su tamo on i isti onaj frend koji mi je mahao dva dana prije. Njegov fred mi se počeo nabacivati, ako to možemo tako nazvati s obzirom na našu dob tada, a ja i on, "moj plavooki" smo se samo pogledavali i smješkali se jedno drugom. Njegov frend, marko, uzeo je moj br. Mobitela i počeli smo se dopisivati, ništa specijalno s moje strane, al on je jasno dao do znanja da bi nešto htio samnom. Zapamtila sam jedan kompliment koji mi je dao i još dana danas ga se znamo sjetit i slatko mu se nasmijat! Glasio je ovako:» nadam se da se nećeš uvrijedit ali moram ti reći da imaš lijepo oblikovano poprsje. « =) to je prvi i zadnji puta da mi je to neko rekao, jer…to zaista nije tako! Uglavnom, saznala sam da oni ide u školu koja je u istoj zgradi gdje i moja i tako smo se viđali svakodnevno, a meni se sve više sviđao moj plavooki. Nakon što sam odbila marka više me nije pozdravljao ni ništa, sam me odmjeravao, što i danas radi. Ja sma se pomirila s činjenicom da neće nikad biti ništa(a i bila sam u pravu), jer ipak su bili best frendovi. Nakon nekog vremena on me nazvao, nisam mogla vjerovati, bila sam presretna! Taj prvi put pričali smo negdje 2-3 sata, svirao mi je gitaru preko telefona, i sjećam se da mi je rekao da mu je žao što ona pusa nije završila negdje drugdje… i tako, čuli smo se još par puta i pričali jako dugo, «prohodali» smo, ali se nismo mogli vidjeti jer sam ja bila stalno doma zbog već spomenute nezgode. Rekla sam mu da sam odbila njegovog frenda, nije znao za to i od tada je razgovarao samnom nekako drugačije, rezerviranije… kada sam jednom prilikom došla u školu nešto odgovarati, on je naravno bio s markom u društvu i samo smo se pozdravili, onako bezveze, bok-bok. Isti dan me nazvao i rekao da kao ne možemo više biti skupa…pitala sam zašto, ali nisam dobila nikakav konkretan odgovor, a nije ni važno! Još uvijek se viđamo, gotovo svakodnevno, pogotovo od kad je s jednom prvašicom iz moje šk. Danas se više ni ne pozdravljamo, glupo, ali eto…kako je pao prvi razred, on i marko prestali su biti najbolji prijatelji. BROJ 14-Dominik(21.05.2002-1.06.2002) |
- 00:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 22.03.2005.
13. DAN
|
Treba li uopće spominjati gdje smo se upoznali… imao je plave oči, ili zelene…onako reperski obučen, nosio je maramu na glavi, i bio je ćelav. Bio je dosta nabildan, trenirao je boks, i bio neki prvak hrvatske. Sjećam sa da je on uletio meni, tj. moju frendicu je pitao za mene, kao što sam već rekla tako se to tada radilo. Bili smo skupa tu većer i on je zabrijo da smo zajedno il tak neš, makar smo se vidjeli onak sve skupa 3 puta, s ti da ja 2 mj. nisam išla nigdje iz kuće, jer sam imala jednu nezgodu. Al dobro, kad je on već tako mislio, poštovat ću njegovo miljenje…BROJ 13- Ivica B.(14.4.2002-07.06.2002) |
- 22:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.03.2005.
12. DAN
|
Još puno puta vračat ću se na ono već puno puta spomenuto X-mjesto. Hm…glupo je što uopće ovdje spominjem ljude koje sam vidjela jednom u život, i stavljam ih u istu košaru s onima koji su mi svojevremeno bili sve…al kaj se može «život je kurva»! bio je ono, prosječan, tamnoput, smeđa kosa, smeđe oči, bio je frend sada bivšeg, tada budućeg dečka moje frendice…i to je sve…BROJ 12-Ivan(31.3.2002) |
- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.03.2005.
11. DAN
|
Ovo je jedan od lošijih primjeraka. Bilo je to vrijeme intenzivnih izlazaka subotom u stari dio grada. On je bio dio ekipe s kojoj smo se tada družile, kako smo završili skupa neznam, on je tipičan primjer broja, nisam sigurna ni kako mu je pravo ime. Kako izgleda…znam da je imao zelene oči, i svijetlo smeđu kosu, kada bi ga srela sad negdje mislim da ga ne bi prepoznala, jer ga nisam vidjela valjda 3 godine…a nije ni važno….BROJ 11-Čičo(23.02.2002) |
- 16:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #
subota, 19.03.2005.
10. DAN
|
Neko je jednom izjavio-čudni su putevi tvoji!(misleći pritom na mene). Nema to sad veze s ovom pričom, al eto kad sam već dobila inspiraciju! Al kad malko bolje promislim možda i ima…hm… Imam neku teoriju da je život-krug! Da šta god napravimo, gdje god bili opet ćemo se naći tamo, slučajno ili namjerno…kako sad to?! Ne znam kako bih vam moja malenkost mogla pojasniti tu glupost koja se nalazi u mojoj glavi. A probat ću…ljubav na primjer, imaš nekoga, nije važno kada, nije važno koliko dugo…i dođe kraj, jer svemu dođe kraj, nema vječnosti, ne postoji zauvijek, nema beskraja…i misliš da ćeš patit vječno, izgubiš svaku nadu da će se vratiti to što si imao, iste osobe, isto mjesto, isto vrijeme. I prođu tako godine, polako zaboravljaš što je bilo…i onda, odjednom, kao da si opet na početku. Sretneš nekoga, neko nešto kaže, napravi i evo…opet isti ljudi, isto mjesto, isto vrijeme. Opet ista patnja, opet ista bol…sve si to već proživio i proživljavaš opet. I to ne jednom, tako je stalno…uvijek se vraća nešto što je bilo..kao deja vu! Razmišljam, što bi bilo kad bi mi prva prava ljubav bila i zadnja…da, bilo bi to lijepo, ali mislim da smo tada bili premladi za razmišljanje o tame da li ćemo si biti i zadnja. A sada, sada bi se već dalo o tome razmišljati i razgovarati…ali još nismo došli na tu temu! Dakle…ovaj, je dečko moja prva, onako prava ljubav, za koju smo mislili da nikad neće prestati…bili smo u pravu! Oprostit čete što će ovaj post biti nešto duži, ali ovaj dečko nije vrijedan samo spomena! Upoznali smo se slučajno, kad bolje pogledam…sve što mi se dogodilo, dogodilo se slučajno! Da li sam i nastala slučajno?! Ja i frendica sjedile smo na jednom zidiću u starom dijelu grada. Prolazila su neka dva dečka i nešto nam dobacila, a ja ko ja odmah uzvratila i tako smo započeli neki razgovori pozvali su nas da odemo s njima do njihove ekipe, koja je bila otprilike 20 koraka udaljena od mjesta gdje smo mi sjedile. Njih otprilike 6 je sjedilo na 2 klupice i cugalo, među njima i on, i baš tada mu je bio rođendan, mislim cugali su povodom njegovog rođendana. On je bio visok crni dečko, faca među svojima, točno godinu i mjesec dana mlađi od mene, ali je po stavovima, ponašanju i razmišljanjima bio daleko ispred svojih vršnjaka. Sjećam se, bi je to 2.3, subota, bilo je dosta toplo za taj dio godine, imao je na sebi dres, neki košarkaški, ne sjećam se točno koje boje, al da njega pitate, reko bi vam. Zna točno kako smo bili obučeni i on i ja. Znam da su me on i njegov frend Stipe pratili na tramvaj, dok smo čekali tramvaj kupovao je pljuge na kiosku i kupio mi je kaugumu, još uvijek imam omot… razmijenili smo brojeve mobitela, ali nismo ni slutili da bi moglo biti išta. Čuli smo se svaki dan i pričali po 2-3 sata, stvarno smo se super poznali. Ne bih sad razvlačila na dugo i široko kaj smo sve proživjeli, al mogu reći da mi je ta veza bila ono što sam uvijek htjela imati, ono što svatko želi imati. Ali to nisam shvaćala, bila sam dijete i sve mi je to bilo nekako….dječje, mislila sam samo na sebe, a sad mi je žao…jer sam ga zbog tog i ostavila, zbog svoje pohlepe. I žao mi je što sam shvatila onu Voltairovu "velike boli plod su naše neobuzdane požude" Htjela sam imati sve i svakog, pa i njega, istovremeno, ali sam bila dovoljno razumna da shvatim da bi neko zbog toga mogao jako patiti. I ovako smo, oboje, ali…puno puta sam se pitala, što bi bilo da ga nisam ostavila, bi li još bili skupa?? Možda, vjerojatno… da smo se bar kasnije sreli!! Čudo je to što se ja uopće ne sjećam našeg prvog poljupca, gdje je bio i kada, ne znam… i zbog tog mi je beskrajno žao! Nedavno mu je bio rođendan i esemesala sam mu ovo…»laž je da nikad ne preboliš nekog tko te ostavi, jer kad prestaneš voljet sve se to brzo zaboravi, laž je da preduge su noći kad si napušten i sam, evo godine su prošle, a ja o tebi ne razmišljam. Samo ponekad na tvoj rođendan ja osjetim da nemam nikog. Laž je da živjeti nećeš moći, sve su to lažne zablude, uvijek će nova ljubav doći, vrijeme i stari prijatelji. Kad me pitaju za tebe više mi glas ne zadrhti…samo ponekad na tvoj rođendan! » to ga je ostavilo bez daha… i jako mi je drago što on razmišlja na isti način ko ja…a to je uvijek tako bilo! Naš odonos danas, i svih ovih godina koje su prošle, je jednostavno…nemam pravu riječ! Ostali smo jako, jako dobri i još uvijek si možemo apsolutno sve reći…kao nekada! Jedino što još mogu reći je…."žao mi je što nismo pokisnuli zajedno!" BROJ 10 – Marko A.(04.03.2002-02.07.2002) |
- 03:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.03.2005.
9.DAN
|
Opet ono isto, već pomalo dosadno X-mjesto. Visoki crni dečko, znamo se iz škole, on je tada bio best frend moje frendice iz razreda, i iz iste ekipe kao i «Broj 8».ne sijećam se točno kako je sve to bilo i kako smo završili skupa. Vjerojatno je pito moju frendicu za mene, to je tako išla tada, kad smo bili dijca! Sve u svemu, ništa posebeno, još uvijek se sretnemo u školi i na «bok» smo. BROJ 9-Marko-Ceta(03.03.2002) |
- 23:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 16.03.2005.
8. DAN
|
Ovo je jedan od rijetkih primjera ovakvog dečka. Bilo je to na istom onom X-mjestu i isti onaj dan kada me «Broj 5», ostavio, zapravo dan poslije. To je više bila kao neka osveta il tako nešto…al znate ono- ugodno s korisnim!! Bio je sitan, i još je, ali presladak, ima zelene oči i crnu kosu, puna usta. Da nije tako niski bio bi pravi maneken…al ni Tom Cruise nije ništa viši od njega! Bilo je to, kao i većina ostalih, za jednu večer, al… njegov odnos prema meni nakon toga, to mi je nešto kaj me se fakat dojmilo. Evo dat ću vam samo jedan primjer. Bilo je to sad prije jedno mjesec-dva. Hodam ulicom, on isto, al prema meni, odmah sam ga skužila, al sam mislila da me se ne sjeća, jer se fakat dugo prije toga nismo vidli, pa se nisam obazirala, al on ko on…odmah je skočio «hej, pa di si ti, nisam te vidio 100 godina…bla, bla, bla» izljubio me, izgrlio, pričali smo negdje 20-tak min. makar znam da vjerojatno ne zna kak se zovem, al nije bitno..namjera je ono kaj radi razliku između ljudi, a ne ime. I to mi je fakat super…BROJ 8-Zoky(24.02.2002) |
- 23:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 15.03.2005.
7. DAN
|
Ovog sam upoznala, ni više ni manje, kod sebe doma! Heh, da ovaj, kao i većina ostalih, nije ništa drugo nego ime pridruženo broju. Poljak, plave oči, smeđa kosa, bio je reper, pa neki šminker, a sad je nešto između. Živio je u poljskoj, al se prije 2 godine doselio natrag u našu nam dragu…i krenuo u našu školu, sad je razred preko puta našeg, i nismo ostali u nikakvim odnosima. Ne sjećam si kad smo si rekli bok, što ja smatram izrazito primitivno i glupo, jer smo si bili čisto ok prije. Bila sam mu narihtala da zabrije s jednom mojom frendicom. Al dobro, lagala bih kad bih rekla da mi je stalo…nije…BROJ 7-Jan(03.01.2002) |
- 21:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.03.2005.
6. DAN
|
Ko bi sada pomislio da smo mi nekad bili skupa. Dečko iz kluba. Svijetlo-smeđa kosa, plave oči, fenomenalno razvijen. Trenirao je, i još trenira, jedno 3 godine dulje od mene, i svi smo ga gledali ko nekog boga! Svidio mi se čim sam ga ugledala, bilo je to tamo negdje u 7-8 razredu osnovne, ali hrabrosti za ulet skupila sam nešto kasnije, ali samo malo kasnije. Dao mi je broj mobitela i značajno mi se nasmiješio, sjećam se bila je srijeda, zadnji trening prije zimskih praznika. Uvijek sam čekala pravi trenutak za takvo što i osiguravala se da se ne bi osramotila…ah! =) i tako znam počeli smo se dopisivat tako da sam mu čestitala Božić. Kakvi su to bili dani, kad smo bili «mali», a glumili neku ozbiljnost. Prvi poljubac bio je u ponoć, na tulumu koji sam radila za novu godinu. Ta večer je bila ok, al naša veza nije bila ništa zanimljivo, shvatila sam da sam upoznala jednog fenomenalnog frenda, ali nisam znala da ćemo postat tako dobri prijatelji. Sada smo više ko braća. Mi unutar kluba, nas 10-tak(nešto manje), je ko obitelj, sve prolazimo skupa, baš sve, i volimo se ko obitelj. Što će reći da ga volim, volim ga onako bratski. A u to sam se uvjerila nedavno, također na mom tulumu, htio me poljubit, i je…i to je bilo toliko toplo i prijateljski da vam ne mogu opisati! Ta gesta mi jako svidjela, jer sam shvatila koliko smo zapravo povezani…bar sam ja to tako shvatila! On je, tada, kada smo bili mali, više bio neki pojam, i zato je sve to i bilo. Čim sam ga uspjela dobit, bio mi je dosta! Žao mi je što ga moram staviti ovako pod broj, ali broj je samo kao jedan od onih mojih….BROJ 6-Ivan(01.01.2002-11.02.2002; 06.01.2005) |
- 00:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.03.2005.
5. DAN
|
Nova sredina, novi ljudi…izlasci učestali, na tzv. X mjesto. Tamo je sve zapravo i počelo. Dečkić, mali, sladak, sitan…baš po mojoj mjeri. plava kosa, plave oči. Parijaner…svi smo se tada palili na paritjanere. Ovaj je bio nekako drugačiji…nisam slutila da bi se to moglo tako oduljiti. Nije to bilo nešto naročito dugo, ali bili smo djeca i sve iznad 2 tj. bilo je i previše! bili smo si super, super smo se slagali, iako nije sve to bilo baš previše vjerno, ali…bili smo djeca! I da, voljeli smo se…onako dječje! tada, u tom razdoblju shvatila sam razliku između voljeti i ljubiti…koliko god tada bila mlada, shvatila sam…i dobro da jesam. Poštedila sam se mnogo suza! On je mene ostavio s objašnjenjem da me ne želi više varati. Nije mi bilo svejedno, ali nisam plakala, znala sam da to radi, a znao je i on da je to bilo uzajamno. Od tada, viđali smo se redovito, na istom onom X mjestu, i koji put smo izašli i van skupa. Ostali smo prijatelji. Onda smo jednog dana jednostavno prerasli takve stvari i to X mjesto. Svako je otišao negdje na svoju stranu. Koji put ga sretnem u gradu, evo zadnji put je to bilo negdje prije božića. Ostao je partijaner, i nekako mi se čini da je totalno propao, a čula sam i da je pao razred, a bio je vrlo dobar učenik…kako god bilo…bila su to lijepa 3 mj. BROJ 5-Kiki(13.11.2001-23.2.2002) |
- 17:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
sve se vraća, sve se plaća, sve vrti se u krug, ima neki viši sud, svak plaća svoj dug
ODJEB...
…odjeb ide svima koji misle da je lova jedino sredstvo ostvarivanja snova. Tu mislim i na one ljude, znaš, koji se ožene pa vrište: «ima li nade za nas?!» i taj stih vraća ih u dane kad su odjebali ljubav i uzeli konje vrane! T.B.F. free website counter ...ko da ništa ne ostaje tu kad se prijatelji rastaju. Znam da ću opet vas sresti, negdje zajedno mi ćemo sresti, ali tuga će ostati tu, kad se prijatelji rastaju. svega će bit la prijatelja neće, svega će bit al ne će biti sreće, svega će bit, pusti suza nek teće..kad se prijatelji rastaju! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||